Bok. Mi smo Balončići i najstariji smo u vrtiću. Nije to mala stvar. Iako se volimo igrati, nije lako biti najstariji u vrtiću. Tete uvijek kažu da moramo biti primjer drugima, a mi to stvarno i jesmo.Kao primjer drugima, radimo mnoge ukrase u vrtiću. Sve što krasi naš vrtić, izradile su naše spretne ruke. Iako je rezanje škaricama zahtjevan posao, mi to s lakoćom radimo. Lijepimo, bojimo, crtamo, gužvamo, rolamo, tapkamo… Sve to mi radimo. Budući da smo predškolarci, nismo naveli najvažniju stvar – pišemo i čitamo. Pitate se kako to sve već znamo? Pa jesmo li rekli da smo najstariji u vrtiću? Oblačiti i obuvati se već znamo, naravno, ali sad smo naučili i vezati vezice na patikama. Nećemo uvijek imati patike na čičak. Učimo i pisati slova svog imena, pripremamo se za školu. Sve to što znamo, tete uvijek nekako pretvore u lijepe ukrase i dekoracije. Obilježavamo razna događanja pa smo tako već obilježili Svjetski dan pismenosti gdje smo naučili da su knjige, priče, slikovnice i slova važniji od mobitela i televizije. Obilježili smo i prvi dan jeseni izradom strašila i ogrlica od lišća. Pripremamo i medalje za igre na jesenskoj svečanosti koja nam slijedi. Već smo spomenuli da se volimo igrati (da samo vidimo kakve nastambe i građevine radimo s lego kockama), a nakon igre slijedi i pospremanje. Time učimo biti odgovorni za svoje stvari i međusobno si pomagati i surađivati. Odgovorno se ponašamo i na cesti kad nas tete vode u šetnje. Ako nekad čujete žamor i glasnu pjesmu koja se ori ulicama Gornjeg Mihaljevca, to smo mi – Balončići.
Previous Post 