Ožujak je mjesec koji nas odmah asocira na proljeće, cvrkut ptica, let pčelica, sunce… Čuli smo i za
„proljetni umor“ što u skupini Balončići NIKAKO ne vlada. Prvi dan mjeseca ožujka obilježili smo
fašničkom povorkom u gradu Čakovcu. Sunce nas je obasjalo, a mi smo grad ispunili šarenilom,
pjesmom i plesom, baš kao što je i naša maska, “Disco 80-ih”, zahtijevala. Odradili smo vrhunski
nastup na pozornici, a kasnije su naše slike izvirale iz svih portala. Na trenutak, bili smo zvijezde, a
osjećaj je bio izvanredan. Kostime smo pospremili za uspomenu i dugo sjećanje, maškare ispratili i
krenuli s novim aktivnostima. Slijedio nam je Dan žena koji smo obilježili prigodnim aktivnostima –
slikovnicama, pričama, bojankama i naravno, čestitkom i ukrasom za najvažniju ženu u njihovom
životu, mamu. Tek što smo se raspričali kakva je naša mama, već je na red došao i Dan očeva. Opet su
nas tete ispitale sve o našim očevima. Ostali smo bez daha koliko smo svega rekli, a onda smo još i to
sve morali pisati. No, sve smo mi to odradili i isplatilo se. Očevi su dobili lijepu uspomenu (okvir sa
slikom i natpisom tata, prigodnim stihom i upitnikom koji je otkrio sve o tati). Budući da je tata roštilj-
majstor, napravili smo roštilje za naš pano. Kad smo se mi bavili time, nismo ni primijetili kad su tete
skinule ukrase pahuljica, srca i maski. Preko noći, sobu su krasile ptičice, cvijeće, leptiri, a mi smo se
odmah osjećali poletniji, veseliji i puni energije. Važan dan koji smo obilježili bio je dan osoba s Down
sindromom. Svake godine obilježavamo taj dan tako da obuvamo šarene čarape i na taj način
iskazujemo podršku osobama s Down sindromom, ali ove godine taj će nam dan posebno ostati u
sjećanju jer nas je posjetila djevojka Stela koja ima Downov sindrom. Pokazala nam je da, iako je
drugačija, sve radi isto što i mi. Bili smo pristojni, ali malo sramežljivi. U znak zahvale što nas je
posjetila, nacrtali smo joj nešto da ima za uspomenu na nas. U ožujku smo imali i dva rođendana pa
nam slatkiša i grickalica nije nedostajalo. Kad je napokon stigao prvi dan proljeća, napravili smo
cvjetiće od raznobojnih dijelova slamčica na žici i gline. Za kraj ožujka obilježili smo svjetski dan
oralnog zdravlja i higijene i to posjetom zubarskoj ordinaciji u Gornjem Mihaljevcu. Strpljivi zubar
Lucić, pokazao nam je sve instrumente koje koristi kod pregleda i svaki nam je objasnio kako se i za
što koristi. Bilo je tu puno znatiželjnih pitanja i svi su htjeli nešto reći, a zubar Lucić strpljivo i ljubazno
je odgovarao na sva pitanja. Imali smo odmah i demonstraciju pregleda kad se jedan Balončić odvažio
biti hrabar i sjesti na „strašan“ zubarski stolac. No, i nije tako strašan. Može se voziti gore-dolje. Kad
se osvrnemo na cijeli ožujak, stvarno smo imali puno posla. Uz sve to, program za završnu svečanost
već je skoro gotov, a mi već na veliko vježbamo za taj veliki trenutak.
Previous Post 