Lipanj u Balončićima
Lipanj je bio prepun svega – osmijeha, suza, zagrljaja, priprema, veselja i ponosa. Za neke od nas to je
bio posljednji mjesec u našem vrtiću. Iako jedva čekamo školu, srca su nam puna jer zatvaramo jedno
veliko, toplo i šareno poglavlje života.
Cijeli mjesec pripremali smo završnu priredbu- uvježbavali tekstove, najave, pjevali, smijali se (i
pomalo zbunjeno gledali jedni druge kada bi zaboravili redoslijed). „Teta su nas žmeknule,“ no bili
smo spremni. I jakooo uzbuđeni – jer znali smo da će to biti naš veliki dan. I bio je! Kad je došao
trenutak da nastupimo pred roditeljima i prijateljima, bili smo hrabri, veseli i puni sjaja – baš kao
prave zvijezde! Tete su za nas pripremile diplome i poklone, ali smo i mi njih iznenadili prekrasnim
poklonima. Nakon uspješne priredbe, morali su nas nagraditi finim sladoledom i grickalicama.
Kada su se slegnuli dojmovi sa završne priredbe, kada smo sve ispričali i dobili stotine pohvala bili smo
jako zadovoljni i ponosni. No, već nas je čekao novi zadatak- izrada ljetnih ukrasa. Ipak nam lipanj
donosi najtoplije godišnje doba- ljeto. Crtali smo, lijepili, bojali, dodali malo šljokica, školjkica i
kamenčića te naš vrtić pretvorili u pravo, malo, ljetno carstvo.
Dočekali smo prvi dan ljeta, izradili ukrase koje smo ponijeli doma, izrađivali ljetne motive te učili
pjesmicu „Ljeto“.
Promjenjivi svibanj pretvorio se u pakleni lipanj pa svaku ugodnu temperaturu koristimo za boravak
vani- igramo se u hladu drveća, trčimo, crtamo, a često i priče čitamo vani.
Lipanj je bio poseban. Bilo je to vrijeme završetaka, ali i novih početaka. Vrijeme kada smo postali
malo veći, malo hrabriji, i još zahvalniji za sve što smo zajedno proživjeli. Sve smo to zabilježili
zajedničkim fotografiranjem da se jednog dana prisjetimo kako smo ipak bili mali.
Sada nas čeka ljeto, a onda, neke od nas, – škola! Ali vrtić, naši prijatelji i tete ostat će zauvijek u
našim srcima.
Previous Post 